Ja sam se u ratu odvažila na opasnu avanturu prelaska neprijateljskih linija da bi se vratila svom djetetu koje je bilo razdvojeno od mene kada je izbio rat. Vratila sam se iz Njemačke u svoje selo u najopasnijem razdoblju rata vodjena majčinskim instinktom da budem uz svoje malo dijete. Ja sam se nadala da ce moj život biti bolji nakon završetka rata ali je samo postao otežan sa novim izazovima. Životi mnogih bh. žena su bili teški zbog ograničenih životnih sredstava i uništene infrastruktura. Ova fotografija predstavlja nevjerovatno težak period u mom životu kad nisam imala vodu u svojoj kući i kad sam morala na sebi nositi vodu iz komšiluka. Čak nekoliko godina nakon završetka rata ja sam jos uvijek iz komšiluka na sebi nosila vodu za sve kućne potrebe. Naposljetku, nakon nekoliko godina čekanja na vlasti da omuguće infrastrukturu potrebnu za priključak vode, ja sam prodala nekoliko godina radnog staža stečenog u Njemačkoj da bi uvela vodu u svoju kuću. Ja sam veoma ponosna na svoju domišljatost i sposobnost da nadjem rješenje u teškim situacijama kao sto je bila ova sa vodom. Zbog ovog iskustva, ja smatram vodu dragocijenim resursom. Kroz svakodnevni život ja se ozbiljno zalažem za uštedu vode, očuvanje prirode, i angažovanje okoline u održavanju našeg sela cistim. Iako su izazovi sa kojim sam se susretala u životu ponekad bili strasni i opasni za ženu, ja sam mudra žena i ja sam ih sa mudrošću savladavala.

Ovaj umjetnički rad je nacrtalo dijete koje je sudjelovalo u kampu za mlade u kojem volontiram svako ljeto. Taj kamp okuplja djecu iz cijele Bosne i Hercegovine, iz različitih etničkih i vjerskih grupa. Cilj kampa je da djeci pruži priliku da se upoznaju i da kreira osjećaj zajedništva medju mladima, sto prevazilazi sve razlike. Moj posao sa mladima u BiH me inspiriše; oni mi daju nadu u buducnost i vjeru da je mir moguć. Kao žena, majka, i nena, ja se osjećam nadahnutom da promovišem mir i ljubav kroz svoj rad i volontiranje. Ja sam ponosna što sam primjer uspješne samostalne aktivistkinje u svojoj sredini.

Ja sam bila djevojčica u toku rata. Jednog dana granata je eksplodirala ispred moje kuće rasipajući gelere po mom tijelu. Ja nisam znala sta znači bol u životu dok nisam osjetila fizičku bol tog ranjavanja. Ja nisam vidjela ovaj ožiljak dugo vremena. Izbjegavala sam ga gledati jer me podsjeća na vrijeme kad sam umrla i probudila se, vrijeme velike patnje za mene i moju porodicu. Sad kada gledam ovaj ožiljak ja shvatam da je to takodje simbol moje snage i odluke da preživim. Ja se nadam da će ova fotografija inspirisati druge zene da drže glavu visoko uzdignuto i da nastave ići naprijed. Život nije uvijek lak, nekad se smijete nekad plačate, ali moramo nastaviti dalje.

Nakon što sam deložirana iz stana koji mi je država dodijelila, morala sam pronaći način da kupim zemlju, izgradim kuću, i započnem novi život kao samohrana majka sa svoje dvoje djece. Posadila sam ovu krušku kad sam se uselila u novu kuću. Kao sto vidis, izdigla se u nebo iznad krovova probijajući se kroz drugo drveće u potrazi za potrebnom svjetlošću. To najbolje opisuje izazove iznad kojih sam se ja morala uzdići u potrazi za svjetlom u svom životu. Zivot je jako težak za žene koje su izgubile muževe u ratu. Tesko se je u potpunosti oporaviti nakon rata. Na primjer, zbog rata sam zgubila posao knjigovodkinje. Unatoč velikom broju poslanih aplikacija za posao, nikad se nisam uspjela vratiti u tu oblast rada. Moj najveći san sve ove godine je bio da imam običan posao od 9 do 5 gdje mogu uložiti svoje vještine i biti produktivna članica društva. Nažalost, ja živim u korumpiranoj državi gdje kod portage za posao licna poznanstva vrijede više nego kvalifikacije. Zauvijek ću čuvati debeli štos odbijenica koje su stigle kao odgovor na moje brojne aplikacije za posao knjigovodkinje i administratorice. One najbolje svjedoče ogromnim naporima koje sam uložila da obnovim svoj život. Unatoč svemu, ja sam uspjela izgraditi sopstveni dom, omogućiti miran život, i odgojiti divnu visokoobrazovanu djecu.

Moj ručni rad mi znači puno. Ova slika predstavlja znak moje drage vjere i kreativnu akitvnost koja me pokreće. Ja zaboravim na sve loše stvari kada uzmem iglu u ruku i počnem kreirati umjetnost. Ručni rad me je zaista vratio u život i pomogao mi da zaboravim na sve ono sto me je pritiskalo dugo vremena. Ljepota ovog hobija je što ga možete obavljati u društvu sa drugim ženama. Mnoge generacije bosanskih žena su se sastajale navečer da pletu i heklaju skupa, i ja sam sretna što sam dio te tradicije. Mnoge bosanske žene nailaze na poteškoće u porodicama i brakovima koje samo druge žene mogu razumijeti, tako da je vrijeme provedeno skupa pleteći i razgovarajući prava terapija i izvor velike podrške.

Moj životni san je da se uselim u svoj novi dom. Naša trenutna kuća je stara i ošećena. Dobili smo donaciju za novu kuću koju smo počeli graditi. Medjutim proces izgradnje je veoma spor jer nemamo dovoljno novca da dovršimo izgradnju. Život u staroj kuci je težak, ali mogućnost useljenja u novu kuću mi daje nadu. Svaka žena zaslužuje lijepu kuću koju može pretvoriti u prelijep dom. Rat i loša ekonomija su nas usporili. Gdje god pogledaš vidiš ljude koji se bore za svoje snove, tako i ja nastavljam borbu za svoj san da imam dom na koji sam ponosna.

Život je kao igra šaha. Morate biti oprezni jer svaki korak je bitan za konačan cilj. Cilj mog života je pobjeda nad negativnim stvarima. Te negativne stvari su rat, loša ekonomija, loše zdravlje, i loša politika. Pobijediti protiv svega što spriječava normalan život je jednako odbrani kralja u igri šaha. Ja sam pobijedila u najvažnijoj igri šaha kad sam preživjela logor i povela svoju okolinu u stabilniju budućnost. Ta pobjeda je od mene napravila iskusnu šahovku majstoricu i zagovornicu mira po čemu se odlikujem u svojoj okolini.

Kao žena, osjećam se osnaženom kada mogu doprinijeti svojoj porodici. Započela sam svoj osobni biznis uzgoja tovne junadi, sto se pokazalo veoma uspješnim i unosnim za moju porodicu. Ja sam ponosna sto sam stekla sve potrebne vještine za samostalnu brigu o stoci­. Ja čak proizvodim i hranu koju junad jede. Prije nego što sam krenula sa ovim biznisom, ja sam radila u partnerstvu sa drugim ženama na kolektivnom uzgoju krastavaca za prodaju, sto je zahtijevalo 12 sati rada u polju. Posao je bio težak a manje unosan nego uzgoj tovne junadi. Ovaj novi biznis mi dopušta da radim kod kuće i ostavlja mi dovoljno vremena za druge porodicne obaveze: kuhanje, čišćenje, i bašta. Ja mislim da bi se i druge zene mogle uspješno baviti sa ovim poslom. Ovo je dobar poslovni model jer pruža financijsku dobit i žene mogu biti kod kuće.

Ova slika predstavlja jedan od najvećih uspjeha u mom životu koji je došao nakon jednog od najtežih perioda u mom životu. Ovo je slika nove kuće koju sam napravila i drvene šupe u kojoj sam živjela godinu dana dok je trajala izgradnja moje kuće. Moj život samohrane majke iz Srebrenice je bio pun prekretnica. Ja sam preživjela Srebrenicu nakon čega sam izbjegla u Sarajevo boreći se da prehranim svoju djecu. Nekoliko godina nakon rata, deložirana sam iz svog stana u Sarajevu koji mi je dala država. Iako sam vec bila počela sa izgradnjom kuće, kuća nije bila gotova na vrijeme, tako da sam bila prisiljena živjeti u drvenoj šupi sa svojom djecom. Ali to me nije obesgrabrilo da se borim da izgradim pistojan dom za sebe i svoju djecu. Uspjela sam izgraditi dom koji mogu zvati svojim. Ja sam ponosna što sam uspjela kupiti zemlju i izgraditi kuću. Ova kuća je takodje investicija u budućnost moje djece. Ako jednog dana ostanu bez novca, uvijek mogu iznajmiti jedan sprat naše prostrane kuce. Znam da sam se vrhunski borila za svoju djecu i naše preživljavanje.

Iako smo se mozda suočavali sa poteškocama u prošlosti, ispred nas uvijek stoje vrata prema budućnosti. Ja sam se borila cijeli život da otvorim sva zatvorena vrata koja su se našla ispred mene i moje porodice. Ja sam ponosna što sam preživjela rat i vratila se na svoje ognjište. Morala sam uložiti puno truda da otvorim sva zatvorena vrata kroz život, ali sa svakim otvorenim vratima, ja postajem jača i svjesnija svoje snage. Zahvaljujuci toj snazi stečenoj kroz teške borbe, ja sam naučila da posvetim više vremena svojim hobijima, da izbjegavam ljude koji mi ne žele dobro, i da uklonim patrijarhalne ujecaje na moj život. Po prvi put u zivotu moje želje i prioriteti nisu ignorisani i utišani. Po prvi put u životu ja sam slobodna da izaberem i vodim svoj osobni život kako ja hoću, i ne dam tu slobodu ni za šta na svijetu.

Ja volim ljepotu u životu i ja nastojim sve sto je tmurno pretvoriti u lijepo. Zato imam cvijece na balkonu, zato sadim baštu, uživam u jutarnjim šetnjama, i održavam zajednički cvijetnjak ispred svoje zgrade. Nakon što sam deložirana iz svog starog stana, kao samohrana majka sa dvoje djece, ulozila sam puno truda u kupovinu novog stana. Htjela sam da dvorište ispred mog novog doma izgleda lijepo. Tako sam u zgradi započela inicijativu sakupljanja novca za kupovinu ruža i lijepog urdjenja dvorišta zgrade. Ova slika predstavlja tu trasnformaciju iz tmurnog u lijepo koju volim vidjeti u ljudima i u svom okruženju. Žene posebno imaju sposobnost da pretvore tmurno u lijepo i samo da im se da prilika one bi bile uspješne političarke, profesorice, doktorice, itd. Ja uvijek nastojim glasati za žene i podržati žene jer žene donose odgovorne i promišljene odluke. Mi to dokazujemo svaki dan kroz posao, odgoj djece, upravljanje porodicom, čišćenje, kuhanje, održavanje bašte, i obavljanje brojnih drugih dnevnih obaveza.

Ja sam odgojila tri uspješne kćerke koje su izrasle u divne mlade žene pune ljubavi i pažnje prema drugima. Moj životni cilj je bio da odgojim djecu koja se suosjećaju sa drugim ljudima; to je kvaliteta koju je moja majka prenijela na mene i njena majka na nju. Ako nismo spremni pomoći drugima, ne možemo očekivati da nam se dobro vrati. Pored moje porodice, ja sam takodje veoma ponosna na svoj posao. Ja radim na istoj lokaciji vec 32 godine. Čak me ni rat nije sprijecčio da svaki dan idem na posao. Za ženu je bitno da ima svoj posao i primanja da bi se osjećala korisnom i produktivnom. Da mi se da prilika, ja vjerujem da bi postigla čuda jer sam motivirana, kreativna, domišljata, i odvažna. Nakon što sam preživjela rat i odgojila svoje kćerke pod opsjednutim Sarajevom, uvjerila sam se da sam sposobna postići sve sto zamislim.

Svaka žena ima unutar sebe nesto sto voli. Ja svoju kreativnost izrazavam kroz rad sa kožnim materijalom. Prije rata ja sam pravila cipele i odjeću od kože. Poslije rata, živjela sam u inostranstvu puno godina, ali sam se nedavno vratila u Bosnu i Hercegovinu i pocela opet raditi sa kožom. Morate biti veoma oprezni i precizni kod svakog uboda igle kroz kožu jer koža ne dozvoljava greske. Ja najvise volim izradjivati torbe od kože i svaka o njih zahtjeva puno njege i paznje. Svaka žena želi posebnu torbu, a moje torbe su jedinstvene kreacije, svaka napravljena sa ljubavlju. Život svake žene je takodje jedinstvena kreacija dizajnirana kroz njene poteze i odluke. Moja odluka da se vratim u Bosnu iz inostranstva je dobro promisljen potez u kojem nije smjelo biti grešaka, kao ni u mom radu sa kožom. Bila je to ispravna odluka i ja sam sretna da sam ovdje.

Ja sam najsretnija kad moj unuk dodje u posjetu. On je ljubav mog života. On z živi u Njemackoj sa svojom porodicom tako da ga ne vidim često. Ja pravim ovo plastično cvijeće da mi prodje vrijeme, sto me opušta i pričinjava hobi. Jako je tužno kad neko tko nam je duboko u srcu živi daleko od nas. Ja konstantno mislim o svom unuku i o našem iducem susretu, i to mi daje snagu da nastavim dalje. Iako patim zbog njegove odsutnosti, ja sam sretna zbog prilika koje on ima Njemackoj. Želim da bude sretan i uspješan, i sve što mogu reći je, jako je tužno što nema priliku za tu sreću i uspjeh u našoj drzavi. Nadam se da će stvari biti bolje jednog dana u Bosni i Hercegovini i da će se naši voljeni vratiti da žive ovdje sa nama.

Ovo je slika mog sina koji je zahvaljujuci mojim majčinskim zalaganjima uspio preživjeti logor sa 19 godina. Moj sin je bio zarobljen, izgladnjivan, i bolestan danima u koncentracijskom logoru Omarska. Zahvaljujući osobnim vezama ja sam mu uspjela poslati 50 Švicarski franaka sto mu je na kraju i spasilo život. Njegov otac je takodje igrao ulogu u spašavanju njegovog života. Nakon što se moj sin probudio iz kome njegov otac ga je njegovao. Vodio ga je ispred naoružanih stražara. Stražara je naredio:"pusti ga". Nije ga poslusao. Izlozio je svoj život i rekao: "Ne mogu ga pustiti, sin mi je". Stražar je odustao od namjere da ih ubije. Ljubav oca prema sinu pobijedila je zlo u glavi stražara. Nakon izlaska iz logora moj sin je imao samo 45 kilograma. To teško iskustvo ga je inspirisalo da postane društveni aktivist. On je danas uspješan muškarac pun pažnje prema drugim ljudima. Ja sam sretna da mi je sin preživio, ali ja cu zauvijek biti ožalošćena zbog majki čiji sinovi nisu preživjeli strahote Omarske. Moja priča pokazuje da žene ispaštaju na višestruke načine u toku rata; mi patimo kao žrtve direktnog nasilja i patimo od bola za gubitkom naših voljenih dugo nakon što se rat završi. Rat je jedna od najnepravednijih stvari koja se može desiti ženi, i kao ponosna majka i bivša uciteljica, ja ću zauvijek zagovarati mir medju ljudima.

Život je pun izazova, ali heklanje i tkanje su oduvijek bili moj lijek i sklonište. Bez obzira sta se dešavalo u mom životu, ja sam nastavljala sa izradom divnih ručnih radova. Ovo je umjetnost i zarada za mene. Moji radovi mogu biti vidjeni po cijelom svijetu. Svaka od mojih kreacija zahtijeva puno koncentracije i preciznosti. Neki od izvezenih cvijetova zahtijevaju preko 900 savova, i svaki se mora izbrojati. Kad radite ovaj posao, ne mozete misliti ni o cemu drugom, sto je veoma korisna aktivnost kad je život stresan. Ja sam veoma ponosna na ovaj posao, i dokaz je da i oni koji nisu imali priliku pohadjati školu mogu biti veoma vjesti na druge načine i mogu izradjivati prelijepe umjetničke rukotvorine.

Ja sam jaka žena koja se bori za svoju porodicu. Ovaj krompir me podsjeća na period u mom zivot kad se moj muž razbolio a ja sam morala naći posao van svog domaćinstva da zaradim za svoju porodicu. Prihvatila sam posao na farmi krompira gdje sam radila nekoliko godina. Posao je bio veoma težak a radni dani dugi. Morala sam se buditi u pet ujutro da pripremim sve potrebno za taj dan, spremim hranu za svoju djecu i muža, i spakujem djecu za školu. Onda bi provela cijeli dan u polju kupeći krompir. Vraćala bi se kući tek navečer poslije večere i tad bi počela sa pripremama za idući dan i sa pranjem vesša. Ovo je bilo jako teško razdoblje u mom životu ali ja sam ponosna na svoju snagu i izdržljivost. Ako imate volju i želju da uspijete, cak ni težak posao kao što je ovaj nije pretežak. Stvari su danas puno bolje za našu porodicu i ja sam ponosna na svoj doprinos našem uspjehu.

Ovo nije samo fotografija seoske žene koja muze kravu, ovo je fotografija potpune žene mnogih vještina. Više nego išta, meni je bitno da budem produktivan dio moje porodice i društva, i ja uspijevam u tom kroz uzgoj stoke, kroz pčelarstvo, povrtlarstvo, i pletarske radove. Ne postoji samo jedna formula za uspjeh, i nema razloga zašto ih ne bi testirala sve dok ne pronadjem one koje mi najbolje odgovaraju. Životne okolnosti u ovoj državi tjeraju žene da budu domišljate i kreativne. One koje se ne plaše testirati svoje ideje i tražiti nove prilike će biti najuspješnije. Ne moraš biti bogata da bi bila uspješna. Ti si uspješna kad obezbijediš udobnost i sigurnost sebi i svojoj porodici. Ja sam u tom smislu veoma uspješna.

Za svaku ovu lutku sam sašila tradicionalne nošnje koje predstavljajaju glavne vjerske skupine u Bosni i Hercegovini. Ova slika predstavlja slogu koju želim vidjeti medju ženama i slogu koju priželjkujem za sve narode Bosne i Hercegovine. Nakon svega, mi smo sve samo žene koje na ledjima nose težinu koju samo mi možemo razumijeti. Postoji izreka da žena nosi tri ćoska kuće a muškarac samo jedan. Ta snaga je nešto što bosanske žene iz svih etnickih grupa imaju zajednicko. Ja sam ponosna na izradu nošnji sa fotografije jer je to moja prilika da pokažem šta mislim o poziciji bosasnke žene u etnički podijeljenoj državi. One su lijepe i jedinstvene kao i njihove tradicionalne nošnje, ali one dijele istu mudrost i snagu kao žene koje su živjele generacije prije njih. Kao žene koje su živjele pije nas, mi moramo koristiti našu mudrost i odvažnost da prevazidjemo politički kaos koji šteti našoj sigurnosti i budućnosti. Mi žene, moramo poslati primjer solidarnosti, ljubavi, i tolerancije, jer to je ono od čega smo mi sačinjene.

Izrada unikatnih rukotvorina kao sto je ova na fotografiji je oduvijek bilo nešto što sam voljela raditi. Postoji samo par žena u ovoj okolini koje znaju izradjivati ovakve primjere. Ova kreativna akitvnost me opušta i pomaže mi sačuvati razum. Potrebno je imati odredjenu osobnost da bi mogli napraviti primjer kao što je ovaj. Morate biti skoncetrisani i strpljivi. Ne možete misliti ni o čemu drugom, tako da je korisno za kontrolisanje stresa. Ja se ponosim sto sam jaka i samostalna žena otvorena novim izazovima. Bilo da je to miješanje maltera za novu vrtnu stazu, korištenje motorne pile za siječu drva za zimu, ili nježna briga o mom cvijeću, sve ove aktivnosti su ispunjene sa interesovanjem i znatiželjom koja ne poznaje spolna ogranicenja.

Ovaj plastenik predstavlja viziju moje budućnosti i budućnosti moje porodice. Ja imam divan komad zemlje i nadam se da ću jednog dana moći uzgajati i više usjeva, sto bi mogla pretvoriti u biznis. Ja nisam imala priliku obrazovati se, ali ja sam stručnjakinja za poljoprivredu. To je nešto što znam raditi i u čemu sam jako stručna. Ako mi se ukaže prilika za proširenje prizvodnje, ja ću sigurno napraviti uspješan biznis. Ja sam veoma hrabra i uporna žena i uvijek tražim način da proširim ovaj posao unatoč ograničenim mogućnostima. Sve ove godine poslije rata moja porodica se jos uvijek oporavlja. Uspjeli smo kupiti komad zemlje gdje gradimo svoju kuću, za šta se trebalo teško boriti. Ja znam da imam sve što je potrebno da pobijedim u teškim borbama; pobijedila sam mnogo puta. Ja ću se isto tako boriti dok ne pronadjem način da pretvorim ovaj plastenik u biznis jedne žene.

Moj najveći bol je moj sin koji je nestao u ratu. Njegova nijedna kost jos nije pronadjena. Porodice ne mogu pronaći mir dok se njihovi voljeni ne pronadju i zbog toga BiH vlasti moraju staviti prioritet na pronalazak nestalih. Unatoč svim poteškoćama na koje sam nailazila o potrazi za kostima svog sina, ja i dalje imam nadu da ću jednog dana pronaći bar jednu njegovu kost. Kad trazite nesto izgubljeno vi ste pod konstantnom tenzijom- takav je moj život od nestanka mog sina. Ja sam snažna žena i majka koja nikad nece prestati tragati za svojim izgubljenim dijetetom.

Ove maline predstavljaju ulozeni trud i ponos jedne bosanske žene i simbol su svjetlije budućnosti. Ovaj osobni binzis je dugoročni ulog u moju porodicu. Ovo znači da ne moram raditi ni za kog drugog i da niko ne moze hodati po meni samo zato sto me placća. Žene sa sela koje rade na poljima drugih ljudi često moraju trpjeti poniženje poslovodja i neljudske radne uslove. Ja više ne moram trpjeti takva poniženja od kad imam svoj biznis. Ja imam moć odluke i ponosna sam što mogu biti primjer drugim ženama i inspiracija svojoj djeci da budu odvažni. Na ovom moja porodica preživljava, ovo je naš hljeb, i ja cu se boriti za uspjeh ovog posla. 

Svaka žena treba uložiti u sticanje vještine koja joj moze pomoci zaraditi novac. Možete započeti sitno i graditi na tom, jer kad imate svoj novac vi ste slobodni. Ja sam naučila da u najtežim vremenima, kao što je rat, domišljatost i kreativnost žena najviše doprinose napretku i opstanku. Žene trebaju uvijek znati da njihova snaga pomjera planine, i da stoga hrabro testiraju svoje ideje i vještine dok ne pronadju nešto sto im najbolje odgovara. Za mene je to bio moj šivaci biznis. Ove mašine pjevaju, pjevale su mi moj cijeli život. Samo je bilo potrebno da pratim svoju intuiciju i da se posvetim poslu koji je oduvijek bio prava stvar za mene. Ja sam veoma ponosna na haljine koje sam sašila i život koji sam izgradila za sebe.

Ova slika predstavlja unikatnost svake žene i snagu koju žene imaju kada se udruže. Ovo srce različitih boja i zvijezda predstavljaju ruke žena povezane u jedinstvu. Ove igle za pletenje su umjetnički alat naših vrijednih žena i simbol organizacije koja mi je omogućila posao i priliku za novim i boljim životom. Nakon mnogo teških godina uspjela sam problemima stati na kraj zahvaljujući podršci drugih žena. Moja želja da promijenim svoj život na bolje je vodjena odlučnošću da nadjem posao koji bi mi osigurao financijsku samostalnost i mogućnost da uzdržavam svoju djecu. Lokalna poduzetnica mi je ponudila punu radnu poziciju što mi je pomoglo da započnem novi život dostojanstveno. Taj posao je moj spas i ponos.

Moje zdravlje mi je jako bitno i ja sam ponosna kad uložim vrijeme i trud u brigu o sebi i svom zdravlju. Žene svugdje podnose visok nivo stresa, sto može imati opasne posljedice na njihovo zdravlje. Ja sam prepozala da rad u bašti, briga o mojoj kravi, opuštajuće vrijeme sa mojom djecom, i vrijeme sa svojim bliskim prijateljicama pomaže da se osjećam bolje. Ova tikva je rezultat vremena i ljubavi koji su uloženi u povrtlarstvo, i vremena i ljubavi koji su uloženi u hobi koji mi pomazže da se osjećam bolje i zdravije. Pored povrtlarstva, meni osobno pomaže obavljanje ručnih radova u društvu sa drugim pozitivnim ženama. Žene su odlična podrška jedna drugoj, i ja bi predložila svakoj ženi koja se nosi sa stresom u životu da pronadje povjerljivu prijateljicu ili žensku grupu podrške.

Mi moramo uzeti vrijeme za sebe. Ako žene ne pronadju vrijeme za sebe, niko drugi nam nece pokloniti to vrijeme. U nasoj kulturi žene tradicionalno preuzimaju mnoge porodicne, poslovne, i kućne odgovornosti koje ostavljaju malo ili nimalo vremena za samo-njegu i drustvene potrebe žene. Žene kuhaju, čiste, odgajaju djecu, brinu se o mužu, pomažu djeci sa školom, održavaju bašte, pomažu svojim starijim roditeljima. Ova zalaganje nisu uvijek priznata i nisu dovoljno cijenjena. Dok su mi djeca jos bila mala, ja sam naučila koliko je bitno za moje zdravlje da uzmem pauzu od svakodnevnih obaveza i uradim nešto samo za sebe. Ja sam bila bolja majka, supruga, i prijateljica nakon sto bi uzela sat vremena samo za sebe. To može biti posjeta jezeru, šetnja kroz šumu, ili jednostavno čitanje knjige negdje u tišini. Šta god da je to za druge žene, ja im svima želim preporučiti da uzmu predah i nadju mjesto i vrijeme koje je samo njihovo.

Over ribe su jedan od brojnih hobija koje imam i omiljena aktivnost sa kojom se volim baviti. Ima nešto posebno u brizi o drugim živim bićima što donosi nadu i sreću u moj život. Rat je bio veoma težak period za mnoge od nas i mnogi od nas su morali započeti iz početka. Mnogi od nas su morali napraviti nove domove na novim mjestima. Unatoč ovim izazovima, ja sam uspjela ponovno izgraditi život kakav sam imala prije rata: nova kuća, dobro zdravlje, mir unutar sebe, i ljubav za život i druge ljude. Ove ribe predstavljaju harmoniju koju sam priželjkivala za sebe i svoju porodicu sve ove godine poslije rata. Ja sam se oduvijek borila za takav normalan život koji je bio narušen ratom. Kada vidim svoju porodicu, kuću, baštu, ribe, i prijatelje, ja znam da sam uspjela.

Ja sam odrasla u predrgadju okružena cvijećem i prirodom. Cvijeće za mene simboluzuje rast i otpornost. To me podsjeća na nas ljude. Bas kao i cvijeće, mi krenemo od malog sjemena i rastemo cijeli zivot. Da bi preživjelo, cvijece se mora prilagoditi prirodi i okolnostima u kojima se nadje. Mi takodje moramo naučiti preživjeti u našem prirodnom okruženju kakvo god ono bilo. Na primjer, nakon što sam se udala i zatrudnila dobila sam otkaz na poslu i nikad više nisam uspjela naci drugi posao. Gubitak tog posla me je jako povrijedio jer sam dobila otkaz samo zato što sam postala majka, i otkaz se desio u vrijeme kad mi je posao bio najpotrebniji da prehranim svoju bebu. Iako zbog korupcije i privatnih veza na tržištu rada nisam uspjela naći posao, ja sam uvijek pronalazila način da zaradim nešto novca za svoju prorodicu. Bilo da sam cuvala tudju djecu ili plela za novac, uvijek sam nalazila način da budem produktivna i od pomoći. Ja uvijek pronadjem način da se prilagodim novim okolnostima. Ja sam prilagodljiv cvijet!